Misli za miran predah: manje riječi, više prostora
Nekad tražimo lijepu misao, a nekad samo malo prostora između obveza. Ovaj izbor spaja stare odlomke i naše nove formulacije. Njihovo je porijeklo označeno, pa možeš birati filozofski pogled ili sasvim svakodnevnu poruku.
izreke.net · Urednički izbor i komentar
Čitaj bez zadatka da sve zapamtiš
Odaberi jednu misao i pročitaj je još jednom. Primijeti riječ na kojoj si zastao. Ne moraš odmah pronaći zaključak niti spremiti sve što vidiš. Način čitanja ovdje nudi mali izbor od pet misli; nakon njega možeš završiti ili svjesno otvoriti novi izbor. Nema obveze održavanja dnevnog niza.
Razlikuj predah i odgađanje
Aurelijevo unutarnje utočište povezano je s povratkom djelovanju. I među našim mislima mir često znači kratku pauzu prije razgovora ili odluke. Korisno pitanje može biti: što sada mogu ostaviti, a čemu ću se vratiti poslije predaha? Odgovor ne mora biti isti svaki dan.
Napravi svoju malu zbirku
Spremi jednu ili dvije misli koje želiš ponovno pročitati. Na ovom uređaju to možeš učiniti bez računa, a prijava omogućuje povezivanje zbirke s računom. Način čitanja, veličinu slova i tamnu temu prilagodi sebi. Misli su poziv na čitanje i razmišljanje; ne trebaju obećavati da će riješiti svaku teškoću.
Odabrane misli
Zabrinut sam zbog realne opasnosti da bi se granice mogle pomaknuti 400 kilometara u trbuh Srbije. To bi izazvalo veliki emotivni šok i osjećaj poniženja srpske nacije, što ne bi bilo dobro za evropske perspektive koje su sada velike.
Rat je veliko zlo, koje hoda u kuću dođe, u dušu uđe i kuću i dušu uzme.
Da unište bosansku državu i njen narod udružili su se najteži oblici ljudske pokvarenosti i ljudske svireposti.
Haške presude država Srbija ne bi osporavala da su zločini djelo pojedinaca. Oni su njeno djelo i zato ih ne priznaje.
A Nurija veli: Naša je generacija fasovala svoju porciju genocida i može mirno spavati. Neka se pripremi sljedeća.
BILJEG SRAMA DO SUDNJEGA DANA Masovna ubilačka orgijanja, zvjerstva, žive lomače, progoni, pljačke i silovanja što su ih širom Bosne i Hercegovine planski i sistematično počinili pripadnici policije i vojske Republike Srpske i njihovi civilni naredbodavci i pomagači uopće se ne moraju zvati genocidom da bi biljeg srama i žig nečovještva na svima njima stajao uklesan kao prokletstvo, do Sudnjega dana.
rat je mila majka šta nam učiniše ove godine potom iz čista mira po Sarajevu počeše najbolji ljudi da mriju tri su godine evo kako stoje svi poslovi sa sahrane na dženazu sa dženaze na sahranu tri godine svi poslovi stoje tri godine evo kako naše Sarajevo ne suši obraza.
Bosna nije razorena mržnjom – kako je mnogima zgodno pretpostavljati – već raširenim nepoznavanjem mržnje. Pojednostavljeno rečeno, ključ ovog proteklog rata je: drska prepredenost zla i beskrajno sljepilo dobra. Zlo je racionalnije, opreznije, stvarno dosljednije od dobra. Zlo je vidljivo i eksplicitno, samo ga treba znati prepoznati. Činjenica je da zlo ne zasljepljuje samo svoje žrtve, nego i spoljne svjedoke, posmatrače. Opažanje opasnosti ne povećava se, već se smanjuje samim njenim približavanjem. Mi smo, velika većina, govorili, kada je ravnan Vukovar, da se to nama ne može dogoditi! A, dogodilo se. Istina, dobro brojčano preovladava nad zlom, ali ne zna da osjeti opasnost. Kriminalci, lopovi i šverceri su znali da nanjuše rat u nastupanju, zato što ta grupacija ljudi poznaje mehanizam zla i zločina, pa ga time lakše i brže osjete i prepoznaju. Zato se ne treba čuditi što su u Sarajevu među prvima oni reagovali, pripremili se i među prvima pružili otpor agresoru. Toj grupaciji ljudi zlo nije strano i oni su ga brže prepoznali i reagovali na njega. Krajem 1991. godine, a s početkom 1992. godine svako od nas je morao znati da će u Bosni biti rata, ali je vjerovao da neće! Vjerovanje je, izgleda, uvijek jače od znanja, takav je insan, otkako ga ima. Također, danas mi svi znamo da je BiH podijeljena, a vjerujemo da nije! Možda i ovdje vjerovanje nadjača saznanje. Sasvim moguće. Samo ko će to dočekati i kada?
Zapravo živimo prilično mirno.
Često sam govorila da ne gubim živce toliko koliko se njima služim. Ni jedno ni drugo ne radim ako ne moram, jer volim mir i sklad. Ali ako uđeš na moj teritorij, upozorit ću te.
Mir je iznad svega i sve drugo mora biti potčinjeno tome.
Mir dolazi kroz razumijevanje, a ne kroz sporazume.
