Béla Hamvas
Želio bih pojačati i nikada ne izgubiti svoju budnost, koliko god je to moguće, kako bih u trenutku smrti mogao proživjeti potpunu veličanstvenost ostvarivanja duše.
Odabrane izreke i citati
Čitav život sretan? Živ čovjek to ne bi mogao podnijeti. Bio bi to pakao na zemlji.
— George Bernard Shaw
Ne zaboravite nikad da budete ljudi. Puno je lakše postati i najglasovitiji čovjek nego opstati čovjekom.
— Fridrik Veliki
Vjerujem u integritet i prvobitnu intelektualnu mudrost koju bismo mogli nazvati Bogom.
— Buckminster Fuller
Sve drine ovoga svijeta su krive. Mi ih nećemo stići ispraviti. Mi ih nikada ne smijemo prestati ispravljati.
— Ivo Andrić
Ljudi koji kažu da se nešto ne može učiniti ne bi trebali prekidati ljude koji to već čine.
— George Bernard Shaw
Kad vam susjed izgubi posao, to se zove recesija. Kad vi izgubite posao, onda je to depresija.
— Harry Truman
Svako nisu svoju moralnu odgovornost za ono što priča, i svakoga treba pustiti da slobodno priča.
— Ivo Andrić
Zabluda je vjerovati da su bogati i siromašni jednaki pred smrću. Oni su jednaki tek poslije smrti.
— Ralph Waldo Emerson
Nijedan zločin što ga čovjek čini za svoju slobodu ne može biti tako velik, kao zločin onih koji mu slobodu uskraćuju.
— Erich Fromm
Prava dužnost prijatelja je da stane uz vas kad ste u krivu. Gotovo svatko može stati uz vas kad ste u pravu.
— Mark Twain
Ne znam zašto se toliko uzbuđujete zbog onoga što ljudi pišu. Što je sve prema onome što misle, i što rade, i što su sposobni da urade! Malenkost. Šala.
— Ivo Andrić
Tuđa sila postala je sveopćim narodnim zlom, komu se svi moramo otimati složno, mudro i odvažno.
— Stjepan Radić
Treba poštovati dobrog prijatelja koji ukazuje na pogreške i nesavršenosti i prijekorno zlo kao da otkriva tajnu nekog skrivenog blaga.
— Dalai Lama
Svi smo mi ono što mislimo. Sve što jesmo uzdiže se s našim mislima. Svojim mislima stvaramo svijet.
— Siddhārtha Gautama Buddha
Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje.
— Ivo Andrić
Mislim da je društvo stvorilo moralna pravila kako bi natjeralo ljude da se ponašaju kao ovce. Vjerujem da etika izvire iz istine i dostojanstva čovjekova srca.
— Sharon Stone
Jedna od kazni od odbijanja sudjelovanja u politici, je ta što nas na kraju vode oni koji su nam inferiorniji.
— Platon
Kad jednom priviknemo svoju savjest da nešto primi kao nužno zlo, to nam uskoro počinje sve više izgledati kao nužno, a sve manje kao zlo.
— Ivan Sergejevič Turgenjev
Prema mome skromnom mišljenju, ne surađivati sa zlom u jednoj je mjeri obaveza kao i surađivati s dobrim.
— Mahatma Gandhi
Moram priznati da sam u svemu što činim na neki način moralist, ali nerado govorim o tim stvarima iz jednostavnog razloga jer ne treba propovijedati nego primjerom podučavati.
— Karl Raimund Popper
Potrebni su ti i neprijatelj i prijatelj da te rane u srce – jedan da te kleveće, a drugi da ti to javi.
— Mark Twain
Teško je reći što je nemoguće jer snovi jučerašnjice su nada današnjice i stvarnost sutrašnjice.
— Robert Hutchings Goddard
Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost, a nisam siguran za ovo prvo.
— Albert Einstein
Najviši mogući nivo razvoja moralne kulture postići ćemo kad shvatimo da bismo trebali imati kontrolu nad vlastitim mislima.
— Charles Darwin
Nikad ne povrijedi drugoga. Upravo kao što osjetiš naklonost pri pogledu na voljenu osobu, svojom bi dobrotom trebao obuhvatiti sva stvorenja.
— Dalai Lama
Poduzetnici su ljudi koji ustraju i traže željene okolnosti, a ako ih ne pronađu, stvaraju ih sami.
— George Bernard Shaw
Smiješak nije nikome toliko potreban kao onima koji nam ništa drugo ne mogu dati zauzvrat.
— Andrew Carnegie
Umjetnošću čovjek mjeri vrijednost svojih nazora o svijetu i o zbivanju. S njom se čovjek miče tminama i fosforescira na mračnom dnu stvarnosti, osvjetljavajući svoju tamnu stazu njenim sjajem, kao magičnim sumpornim okom, i tako se miče između zvijezda i tako živi.
— Miroslav Krleža
Duševne bolesti jednako nastaju od mlakosti kao i od prevelike ravnodušnosti.
— Sv. Ignacije Loyolski
Svi smo mi i kao pojedinci i kao zajednica, donekle zabrinuti zbog onoga što stranci, ljudi koje ne poznajemo, misle o nama. Ako ta zabrinutost postane tolika da nam nanosi bol, remeti osjećaj za stvarnost ili nam postane važnijom od same stvarnosti, to već znači da imamo problem.
— Orhan Pamuk