Citati i izreke o djetinjstvu
Veličina čovjeka ne leži u bogatstvu i moći, nego u karakteru i dobroti.
Ljudi su samo ljudi, i svi ljudi imaju mane i nedostatke, ali svi se mi rodimo dobri.
Roditelji mogu dati dobar savjet ili usmjeriti dijete na pravi put, ali konačno formiranje nečijeg karaktera leži u njegovim vlastitim rukama.
— Anne FrankČudne su te emocije. Otkriješ kutak u sebi za koji nisi ni znao da postoji i još shvatiš da je tamo neko danima, mesecima, godinama spavao, a nije plaćao stanarinu.
— Đorđe BalaševićI onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo. Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca. Štedeći se. Učeći se kako ću najbolje voleti nju, kada je konačno nađem.
— Đorđe BalaševićKad bi ona bila pahuljica, ja bih sigurno bio januar. I ne bi nas mogli zamisliti jedno bez drugoga.
— Đorđe BalaševićI kako tada, tako i do današnjeg dana: stojim raspet između smirene djedove vatrice, koja postojano gorucka u tamnoj dolini, i strašnog blještavog mjesečevog požara, hladnog i nevjernog, koji raste nad horizontom i silovito vuče u nepoznato.
— Branko ĆopićČesto tako dok izbijaju pozni noćni sati, mukli i usamljeni, i na duši biva teško, u gluho doba kad pada snaga i čovjek stoji sam pred strahotama, sjećam se tada pomrlih dana djetinjstva.
— Branko ĆopićPosebnost Sarajeva sam razumio tek onda kad sam otičao iz njega.
Prije rata bio je to praktički jedini grad sa multikulturalnim životom.
Dva zvona zvuče bolje nego jedno.
A sva tri zajedno su kao kao orkestar!
To je to, što ja želim da slušam.
Potopljen kao i svaka prošlost, zavičaj će živjeti svojim životom nijeme sjenke i za vedra, sunčana dana, on će se vjerovatno čak i nazirati u bistroj, mirnoj vodi jezera.
— Branko ĆopićDa mi je stari ziv, ne bi ovako bilo ne bi se svadjali, ne bi se mrzili vec bi ko braca slozno zivjeli...
— Toma ZdravkovićVolite djecu naročito, jer kao i anđeli ona su bez grijeha također, i žive da omekšaju i očiste naša srca i da nas vode. Teško onome ko povrijedi dijete.
— Fjodor DostojevskiDruga polovina čovjekovog života se sastoji od ničeg drugog osim navika koje je stekao u prvoj polovini.
— Fjodor Dostojevski