A jedna je stvar, sine moj, zbog toga vrlo 'zafrkana': da nas je netko, u ono doba, tisuću puta zapitao: 'Hoćete li se baš tim, književnim, poslom baviti?' - mi bismo mu sto tisuća puta rekli: 'Da, mi želimo pisati!' A da smo - daj ili ne daj, Bože - znali kako se preskupo, vlastitom kožom, u vlastitome životu, skupo i preskupo, svako slovo plaća, da nijedna rečenica, a kamoli knjiga, ne može biti sastavljena ni skrojena dok se krvavim životom ne plati, bismo li na to pitanje drukčije odgovorili? Ti, znam te, Dario, ne bi! Nego bi rekao: 'Neka košta što košta!'
