Sama sam to stvorila i naglašavala: šminku i cijeli taj javni lik. Ali to nije sve što jesam. Nije čak ni najveći dio mene. Nadam se da ljudi mogu vidjeti ispod kose i prepoznati mozak, ispod grudi i prepoznati srce, a iza svega ostaloga i malo talenta.
Privatna kolekcija sakupljana dugi niz godina.
„Sudbina je najmoćnija od svih slučajnosti”, rekla je na koncu tog dana kada sam je upitao misli li da ljude, na koncu konca, spaja sudbina ili slučajnost.
Znalo je biti vremena kad duša ciči. Oči, srce i ruke, prepuni budu straha. Na mrtve svoje u trenu počnem da ličim, tijelo mi lomača biva, gnijezdo sveopćeg praha.
Stvar koja Sarajevu daje veličinu i zbog koje je Sarajevo u svim mojim notesima vertikalom napisano, jeste urođeni merhametluk i gostoljubivost ljudi koji žive u njemu. Sarajevo, za razliku od drugih sredina, ne pati od ksenofobije, nema straha od stranaca. S druge strane, Sarajevo ne poštuje svoje vlastite veličine. To je ono što bi rekao moj prijatelj Emir Kusturica "U svom selu nitko nije postao hadžija". To je zaista karakteristično za Sarajevo. Otpor, strah ili prezir prema pridošlici u Sarajevu ne postoji, Sarajlije im jednostavno hrle otvorenog srca i stvara se ljubav na prvi pogled, zbog toga se i jedno poglavlje u mom romanu zove "Sarajevo ljubavi moja". Sve značajne stvari su mi se desile u Sarajevu.
