Sjedila bih na vrhu naslaganih drva, svirala i pjevala iz sveg glasa. Ponekad bih uzela kolac za duhan i ugurala ga u procjep među daskama prednjeg trijema. Limenka na vrhu pretvorila bi ga u mikrofon, a trijem bi postao moja pozornica. Nastupala sam pred svakim i svačim što sam mogla nagovoriti da me gleda. Mlađa djeca koju sam čuvala postala bi nevoljka publika za moj najnoviji nastup. Dvogodišnjaci nemaju dugu pažnju. I tako bih usred nastupa, uvjerena da sam prava zvijezda, vidjela kako mi publika odmiže puzeći. Toliko sam očajnički željela nastupati da sam više puta pjevala kokošima, svinjama i patkama. Nisu baš pljeskale, ali uz malo kukuruza moglo se računati da će se neko vrijeme zadržati.
