Nije majka klela sina što se kockao, nego što je išao da se vadi.
Misli o obitelji
Bliskost se gradi brigom i razgovorom. Ovdje su tople misli za ljude uz koje osjećamo pripadnost, bez obzira na to dijelimo li prezime. Prilagodi poruku odnosu koji ti je važan.
Odaberi onu koja govori umjesto tebe.
Misli koje ostaju
230 misliUkloni filtre
Vuk na vuka toru neće, a kamoli brat na brata svoga!
Jedan kao Bajro u majke.
Gledaj majku, biraj kćer.
Ako smo mi braća, nisu nam kese sestre.
Pa sklopi oči, ne gledaj, sestro, strašan se dažd sručuje na užasnuto lice tvoga brata, strašan dažd, prejaka kiša mudrih udaraca s neba… Treba, sjećaš li se? na prstima koračati dok otac spava.
A Nurija veli: Prestat ćeš čim shvatiš da djecu grdiš baš zbog postupaka po kojima liče na tebe.
Djetinjstvo. A mi, komunistička pastorčad, s visine, odozgor, gledamo na djecu koja idu u mejtef. Punih usta slavimo i hvalimo „razumnu” ideju što veli da „nema Boga”. U mraku vlastitog neznanja, tu djecu pomalo i sažalijevamo, zato što „žive u mraku”. Kozmičke su razdaljine dijelile naše duše. A dođe onda doba, pa sve se prevrne! Sada, sasvim odozdol, komunističko pastorče pogleduje na svakoga koji istinski vjeruje i samo sebe sažalijeva što je „u mraku” proživjelo život.
Stvaranje uspomena s onima koje voliš najvažnije je u životu.
Moj kaput svih boja, što ga je mama sašila za mene, bio je tek od krpica, a nosila sam ga tako ponosno. Danas znam da novca nismo imali, ali bila sam bogata koliko sam samo mogla biti u svom kaputu svih boja, što ga je mama sašila za mene. Samo za mene.
Postoji milijun gradova u koje možeš otići, ali samo jedan u koji se možeš vraćati.
I kako tada, tako i do današnjeg dana: stojim raspet između smirene djedove vatrice, koja postojano gorucka u tamnoj dolini, i strašnog blještavog mjesečevog požara, hladnog i nevjernog, koji raste nad horizontom i silovito vuče u nepoznato.
Često tako dok izbijaju pozni noćni sati, mukli i usamljeni, i na duši biva teško, u gluho doba kad pada snaga i čovjek stoji sam pred strahotama, sjećam se tada pomrlih dana djetinjstva.
Kad u jesen iz Hašana krenem, nasred Une vodenica stara podsjeti me na brujanje vrijedno seoskoga mlina potočara. Tu ostaše moji dani plavi, ispod vrbe, u prohladnoj travi.
Ispričat ću priču vama, o bosanskim planinama, o Krajini, gnijezdu buna, kud protiče brza Una.
Do pete godine dijete je tvoj gospodar, do desete tvoj sluga, od desete do petnaeste tvoj tajni saveznik, a zatim postaje tvoj prijatelj ili tvoj neprijatelj.
Pričat će dugo i s ljubavlju, ali samo lijepe stvari. Samo lijepe stvari, jer to jedino ostane iza čovjeka i to je bilo jedino bogatstvo naših dječaka.
Lutat ćeš dugo svijetom bijelim, sa viteškim žarom, no jednoga dana korakom neveselim, vratit ćeš se domu starom.
Stranica 1 od 13Citati i izreke 1–18 od 230