Ljubav se prepoznaje u pažnji, slušanju i malim gestama. Ovdje su nježne misli za bliskost, zahvalnost i one trenutke kada je teško pronaći prave riječi. Odaberi kratku poruku za svaki dan ili misao koju želiš dugo čuvati.
Put prema tome puno je teži jer zahtijeva da očekuješ neočekivano i uznemirujuće koje te može preobraziti na nepoznate načine, kao i u politici. Zahtijeva da budeš spreman mijenjati se, da te ljubav uništi, da uništi sve ono što si vjerovao o sebi, što si zamislio za sebe, da te stavi na neki sasvim drugi put. Da ta ljubav postane svakodnevni rad, što je, naravno, daleko od romantičnih ideja koje obično imamo o njoj.
Pisao sam njezino ime u pijesku, ostavljao šifrirane poruke na drveću, vjerovao u srodnost duša, bio tužan kada se nije pojavila na sastancima na koje je nisam ni pozvao. Ukratko, bio sam zaljubljen.
Tko voli životinje, cvijeće i djecu — voli i ljude.
Mlado se voli, a staro se cijeni.
Ljubav, vjernost, vjera i pravda otišli su na spavanje; kad se probude, na svijetu će sve biti bolje.
Ljubav je slijepa.
Tko se tuče, taj se voli.
Gdje je srce mrtvo, sve ostalo je mrtvo.
Džaba svinji zlato, ona voli blato.
Bog silu ne voli.
Što duša ne uzmože, što nikad srce nije smjelo – sámo hoće da oposli tijelo.
Potrebno mi je, dušo, s vremena na vrijeme, da vjerujem kako nekoga volim i ljubim, u jutrima ovim, punim strave, a pustim…
On plače, ništa ne moleć. Jer, srce je njegovo knjiga otvorena, iz koje uvijek učili smo jedno: da ljubav i mudrost sestre su, a očaj – tih im brat.
Imati nekoga tko se pita gdje ste ako se noću niste vratili kući vrlo je stara ljudska potreba.
Djetinja potreba da budeš voljen učinila te prosjakom koji ljubav traži i tamo gdje je nema, u bezdušnom svijetu nitkova i hulja.
Zbogom, lijepa hotelska sobo! Više se neću vidjeti s tobom. Moja duša hrli Bosni i Jugu, gdje s lakoćom nosi svoju bol i tugu!
Zamolila sam Carla da pođe sa mnom na događanje i pristao je. Unajmili smo mu smoking i izgledao je vrlo zgodno, premda pomalo nelagodno. Smoking je bio tek početak njegove mučne večeri. Kamo god bismo pošli, bila je gomila ljudi, uključujući fotografe, i svi su dizali veliku strku oko nas. Carl je izdržao svečanost i poslije strpljivo čekao dok sam se rukovala i primala čestitke od mnoštva ljudi iz glazbene industrije. Meni je u smokingu bio jako zgodan, ali po izrazu lica vidjelo se da mu pristaje kao čarapa pijetlu. Cijelu večer nije mnogo govorio, ali na putu kući skinuo je sako i kravatu, a onda čak i košulju. Nikad neću zaboraviti kako je izgledao u automobilu s naramenicama preko golih prsa. Napokon se okrenuo prema meni i mirno rekao: „Dušo, volim te i podržavat ću tvoju karijeru koliko god mogu. Znam da je ona velik dio tebe i da ne bi bila ista osoba kad se time ne bi bavila. Ali svjetla pozornice nisu za mene. Čekat ću te kod kuće, ali više ne idem ni na jednu takvu feštu.” Otada je održao riječ i ostao čovjek bez fešti.
Tako sam se pokušavala udati za muškarca koji me zapravo nije ni zaprosio, uz šefa koji nije želio da se udam i grad koji mi to nije dopuštao kad sam htjela. Ipak, u srcu sam znala da je to ispravno.
