Albert Einstein

Karakter čovjeka je njegova sudbina.

Samo je jedno pravilo koje trebaš zapamtiti: smij se svemu i zaboravi sve ostale! Zvuči egoistično, ali to je zapravo jedini lijek protiv samosažalijevanja.

Brak je jedina doživotna presuda pri kojoj se zbog rđavog vladanja može zaslužiti pomilovanje.

Nije bitno u kojoj kafani sediš, već ko sedi za tvojim stolom.

Trošenje tatinih para u kafani i privatni fakultet te ne čine boemom.

Nitko ne želi umrijeti. Čak i ljudi koji žele ići u Raj, ne žele umrijeti kako bi došli tamo. Pa ipak, smrt je odredište kojeg svi dijelimo. Nitko mu nikada nije umaknuo. I to je tako jer tako to treba biti. Upravo zato jer je Smrt vrlo vjerojatno jedno od najboljih izuma Života. To je agent životne promjene; raščišćava staro kako bi napravio mjesta za novo. Trenutačno ste vi to novo, ali jednog dana, ne predugo od sada, i vi ćete postepeno postati stari i nestati. Žao mi je što sam tako dramatičan, ali to je istina.

Ponavljam, ne možete povezati točkice gledajući unaprijed; možete ih povezati jedino gledajući unatrag. Dakle, morate vjerovati da će se točkice nekako povezati u vašoj budućnosti. Morate vjerovati u nešto – vašu hrabrost, sudbinu, život, karmu, štogod. Ovaj pristup me nikad nije iznevjerio, a napravio je veliku razliku u mom životu.

I najzad, završivši pesmu i padajući na zemlju, cvrčak još poslednji put ugleda u svom srcu svoje voljeno izgubljeno sunce i blažen potonu u naručje bele smrti.