Rabindranath Tagore

Ad astra.
Ka zvijezdama u visine.

Muškarac koji ima dubinu u svojem duhu kao i u svojim požudama, a i onu dubinu dobrohotnosti koja je sposobna za strogost i čvrstoću i koja se lako s njima zamjenjuje, može o ženama misliti samo orijentalno. On ženu mora shvatiti kao posjed, kao vlasništvo koje se može zaključati, kao nešto što je predodređeno za podložnost i u njoj postaje savršeno.

Jutro je majka poslova, a noć majka misli.

Trošenje tatinih para u kafani i privatni fakultet te ne čine boemom.

Brak je jedina doživotna presuda pri kojoj se zbog rđavog vladanja može zaslužiti pomilovanje.

Ne volim humanost koja se sastoji u promatranju patnje.

Što se stvari više mijenjaju one sve više ostaju iste.

Da mi je stari ziv, ne bi ovako bilo ne bi se svadjali, ne bi se mrzili vec bi ko braca slozno zivjeli...

Država je najhladnija od svih hladnih nemani.

I hladno laže: i ova laž gmiže iz njenih usta: -Ja, država, ja sam narod.

Ništa čovjeku nije važnije od svog mira i od sreće koju sâm stvori. Zato je treba čuvati, tu svoju sreću, opkoliti je šančevima, i nikome ne dozvoliti da je ugrozi. Niko drugi neka me se ne tiče, život je surov, ljudi zli, i treba ih držati na odstojanju. Neka budu što dalje od svega što je tvoje i što ti je drago.

Anno domini.
- Godine Gospodnje.