Citati i izreke – Leif Edvinsonn
Podijeli sa prijateljima na:
Odabrane izreke i citati
Accipere quam facere praestat iniuriam.
- Nepravdu osjetit je bolje nego nepravdu stvoriti.
Na kraju svi shvatimo da ljudi ne govore ono što doista misle, jednostavno zato što im je tako život jednostavniji.
— Jack Welch
Za domovinu umrijeti, makar je slatko i idilično, ja držim da je slađe živjeti za domovinu.
— Quintus Horatius Flaccus Horacije
Teško je reći što je nemoguće jer snovi jučerašnjice su nada današnjice i stvarnost sutrašnjice.
— Robert Hutchings Goddard
Kako možemo očekivati da nam netko drugi čuva tajnu kad ju sami ne možemo sačuvati za sebe?
— François de La Rochefoucauld
Porušen je temelj pravice, ako se ne naplaćuje rad po zasluzi, i ako se živi na tuđi račun.
— Antun Radić
Svijet počinjete spašavati tako što spasite jednog po jednog čovjeka. Sve ostalo je ili velika romantika ili politika.
— Charles Bukowski
Tri puta vode do mudrosti: razmišljanje – ono je najplemenitije; odgoj – on je najlakši; i iskustvo – ono je najneugodnije.
— Konfucije
Ako čovjek ne promisli o problemima koji su udaljeni, bit će pun briga kad mu se približe.
— Konfucije
Nisu nam za sva zla samo drugi krivi. Niti će nam u bilo kakvim okolnostima samo drugi krojiti sudbinu.
— Franjo Tuđman
Do ropstva je dolazilo prije svega zato što oni koji su htjeli da budu ostavljeni na miru nisu se umjeli skloniti s puta onima koji su uživali u nasilju. Tijekom čitave povijesti nasilnici su pobjeđivali jer su budili tuđe urođene strahove.
— Theodore Zeldin
Novac je jedino apsolutno dobro jer ne zadovoljava samo jednu potrebu nego potrebu uopće.
— Arthur Schopenhauer
Ako čovjek juri za novcem, zvat će ga gramzivim – ako ga pokuša zadržati, zvat će ga kapitalistom – ako ga bezbrižno troši, zvat će ga rastrošnim – ako ga nikad ne uspije steći, zvat će ga besposličarem – ako ga ni ne pokuša steći, zvat će ga neambicioznim – ako ga stekne bez rada, zvat će ga parazitom – a ako će ga steći nakon što je cijeli život pošteno radio za njega, zvat će ga budalom koja nikad nije imala ništa u životu.
— Victor Oliver von Samek
Naš planet podsjeća na bolesnika koji piše povijest svoje mladosti kako bi zaboravio sadašnjost.
— Friedrich Nietzsche
Strah je izum, religija, vjerovanje, iluzija. Ako nema ničega tako iluzornog kao što je savršen rad i besprijekorna sigurnost koju nam predaju političari, a zbog koje gubimo slobodu.
— James Hillman
Ljudsko biće ne može postati proizvod. Ono ne može biti proizvedeno, može samo biti rođeno.
— Joseph Ratzinger
Tko nije liberal sa šesnaest – nema srca. Tko nije konzervativac sa šezdeset – nema pameti.
— Benjamin Disraeli
Nadgrobni spomenici, kako stare, sve više tonu u zemlju i nestaju baš kao i uspomene na mrtve, koje za našega života polako odlaze u zaborav.
— Orhan Pamuk
Civilizacija će uvijek biti u opasnosti kad oni koji nisu naučili slušati, dobiju pravo zapovijedati.
— Winston Churchill
Iskustvo nije znanje što ga steknemo tijekom godine već način na koji to znanje primijenimo u praksi.
— Aldous Leonard Huxley
Knjige su kompasi, teleskopi, sekstantici karte, koje su drugi ljudi pripremili da nam pomognu ploviti po opasnim morima ljudskog života.
— Joan Lippman
Čovjek može učiti na dva načina. Jedan je čitanje, a drugi je druženje s pametnijim ljudima.
— Will Rogers
Moram biti mnogo sam. Što god sam uspio učiniti, samo je rezultat osame. Strah da se vežem, da se pretočim. Onda više nikada nisam sam.
— Franz Kafka
Ja živim u obliku samoće koja je bolna u mladosti, ali ugodna u godinama zrelosti.
— Albert Einstein
Svaki čovjek si mora podariti osjećaje koji mu trebaju i moralnost kakva mu odgovara.
— Remy De Gourmont
Nema granica za onog ko ne zna za strah, već samo za onog ko zna kako ga prevazići.
— Miroslav Ćiro Blažević
Što bi drvo htjelo više gore u visinu i u svjetlost, utoliko snažnije njegovo korijenje teži k zemlji, niže, u tamu, u dubinu, u zlo.
— Friedrich Nietzsche
Reci mi s kime se družiš, ja ću ti reći tko si. Znam li čime se baviš, tada znam što možeš postati.
— Johann Wolfgang von Goethe
Ja te ne volim više. Znaš li koliko sam boli morao podnijeti da bih rekao tu jednostavnu rečenicu? Koliko sam morao žena poljubiti, u mraku se poigravati s mjesecom u njihovim očima i paziti da ne izgovorim tvoje ime? Bojao sam se ljubavi nakon tebe. Učio sam zaboravljati ulice kojima smo išli, izmišljao nove gradove, rijeke, zvijezde. Brisao sam kišu sa svojih pjesama. Pamtio sam tragove tvojih prstiju koji su skinuli nježnost s mene. Pamtio sam slike – riječi sam znao napamet. I trošio vrijeme da te zaboravim, da te ne volim. Molio se očajnički da to nestane iz mene, da se vratim na početak.
— Željko Krznarić