Citati i izreke – Branko Ćopić
Branko Ćopić, rođen je 1. januara 1915. godine u Bosanskoj krajini. Bio je bosanskohercegovački književnik, po nacionalnosti Srbin, rođen u selu Hašanima u Bosanskoj krajini. Učiteljsku školu je završio u Banja Luci, a Filozofski fakultet u Beogradu.
Već kao student, Ćopić se afirmiše kao pisac od dara, skreće na sebe pažnju književne kritike i dobija zasluženo priznanje dodeljivanjem nagrade Milana Rakića. Njegova dela su, između ostalog, prevedena na engleski, nemački, francuski i ruski jezik.
Izvršio je samoubistvo skokom sa mosta Bratstvo i jedinstvo u Beogradu 26. marta 1984. godine. U Ćopićevim delima dominiraju teme iz života ljudi iz Bosanske krajine i Narodnooslobodilačkog rata.
Na ovoj stranici možete pročitati neke od najoljih izreka i citata pomalo zaboravljenog Branka Ćopića.
I kako tada, tako i do današnjeg dana: stojim raspet između smirene djedove vatrice, koja postojano gorucka u tamnoj dolini, i strašnog blještavog mjesečevog požara, hladnog i nevjernog, koji raste nad horizontom i silovito vuče u nepoznato.
— Branko ĆopićČesto tako dok izbijaju pozni noćni sati, mukli i usamljeni, i na duši biva teško, u gluho doba kad pada snaga i čovjek stoji sam pred strahotama, sjećam se tada pomrlih dana djetinjstva.
— Branko ĆopićI najzad, završivši pesmu i padajući na zemlju, cvrčak još poslednji put ugleda u svom srcu svoje voljeno izgubljeno sunce i blažen potonu u naručje bele smrti.
— Branko ĆopićKad na jesen iz hasana krenem, nasred Une vodenica stara, podseti me na brujanje vrijedno seoskoga mlina potočara. Tu ostaše moji dani plavi, ispod vrbe, u prohladnoj travi.
— Branko ĆopićIspričaću priču vama, o bosanskim planinama, o Krajini, gnijezdu buna, kud protiče brza Una.
— Branko ĆopićPotopljen kao i svaka prošlost, zavičaj će živjeti svojim životom nijeme sjenke i za vedra, sunčana dana, on će se vjerovatno čak i nazirati u bistroj, mirnoj vodi jezera.
— Branko Ćopić